60 GODINA USPJEŠNOG RADA RK Kutina


RADIOKLUB KUTINA  9A1FAB / 9A1K


Najstarija udruga iz područja tehnike, sa zadatkom širenja tehničke kulture u Kutini.

 

 

Još davne 1952. godine, nekoliko radioamatera u gradu, Ivica Erceg , Franjo Jansky ...

utemeljili su ovaj Klub, koji je odmah dobio vlastiti
pozivni znak YU2FAB, danas 9A1FAB i 9A1K. Teško je reći gdje im je tada bilo sjedište
(vjerojatno u privatnom stanu). U svome 60 godišnjem postojanju selio se čak 19 puta.
Najduže se zadržao u Crkvenoj 6. da bi sada prije par godina ušli u nove prostorije u Kutini
Augusta Šenoe 2.

POČETCI   RADA I OSNIVANJE
Pobude za početak radioamaterskog rada u našem gradu bilo je stanje i tehnička
razvijenost sredina kod nas i oko nas.
Još u pretprošlom i početkom prošlog stoljeća dešavao se nagli razvoj radiotehnike,
posebno tijekom i nakon Prvog svjetskog rata. Zahvaljujući poznatim naučnicima kao što
su Heinrich Herz,  Oliver Lodge, Eduard Branly, Carl Braun, Guglielmo Marconi,  a među
najzaslužnijim spadao je naš Nikola Tesla, za kojeg je Vrhovni sud SAD-a 1943. godine
donio odluku da je upravo Nikola Tesla izumitelj radija (njegov Patent zaveden je pod
brojem 645.576).

U to vrijeme masovno se počelo eksperimentirati s gradnjama raznih vrsta radio
predajnika i prijemnika. Zahvaljujući temeljnim postavkama od strane naučnika svjetskog
glasa, eksperimentima i gradnjama bavili su se amateri entuzijasti – zanesenjaci i
zaljubljenici u tu vrstu tehnike. Najjednostavniji prijemnik bio je t. zv. „detektor“ , koji je
imao samo antenu, zavojnicu, kondenzator, KRISTAL i slušalice.

Kako se radio tehnika naglo širila diljem cijelog svijeta (posebno u SAD-u i Evropi), tako je
taj val vrlo  brzo došao i do naših krajeva. Nakon prve radioveze preko Atlantika 1923.
godine, osnovan je 1924. godine radioamaterski klub Radio klub Zagreb, počeo se tiskati
amaterski časopis RADIO ŠPORT, a zatim je 1925. godine proradio i RADIO ZAGREB,
najprije amaterski a ubrzo prelazi u profesionalnu Radio postaju. 

Radioamaterizam se širio i razvijao i u našim krajevima, no to je bila privilegija većih
gradova gdje se je lakše dolazilo do literature i materijala. Tek nakon Drugog svjetskog
rata, tijekom obnove i industralizacije naše zemlje, osnivaju se krovne organizacije
Narodne tehnike Hrvatske i Radio amaterski savez (1949. g.). pa su se na primjeru Radio
kluba Zagreb. počeli osnivati radio klubovi u drugim gradovima (Varaždin, Karlovac,
Split…).

U godinama 1945. do 1949. u Kutinskoj Gimnaziji predavala je fiziku profesorica Ljerka
Glazer i praktičnim eksperimentima posebno iz Teslinih naizmjeničnih struja i
rasprostiranja radiovalova, zainteresirala  jednu grupu učenika za elektrotehniku. U toj
grupi naročiti interes pokazali su kutinčanin Ivica Erceg i Franjo Jansky iz Lipovljana. Uz
malo elektro materijala, uglavnom žice iz srušenog bombardera – leteće tvrđave koja je
pala kod Piljenica i slušalica od neke stare telefonske centrale, uspješno su napravljena
dva detektorska prijemnika, jedan u Kutini kod Ercega a drugi u Lipovljanima kod Janskog.
Za graditelje i profesoricu bilo je to veliko veselje i hvale, posebno dajući zainteresiranima
da stave slušalice na glavu i bez ikakvog strujnog napajanja i priključka slušaju radio
programe. Detektori su radili besprijekorno uz 20 metarske antene. Nekontrolirano su se
čule samo najjače radio stanice, kao Zagreb, Beograd, ali i Budimpešta, Bukurešt, Prag i
slične, pa u ono doba Informbiroa i drugih političkih poteškoća u zemlji, a k tome i neukosti
pojedinaca u vlasti i miliciji, bilo je raznih ispitivanja, pretresa i optuživanja, sve do jednog
dana kada je sve to pokupljeno i za uvijek odneseno. Sve te gradnje i eksperimenti bili su
rezultat druženja s raznim stručnim osobama i majstorima s tehničkim obrazovanjem,
motoristi, automehaničari, električari, itd., a takvih je bilo i u bližoj rodbini. Pomogla je i
skromna stručna literatura, našlo se je i nekoliko brojeva radioamaterskih časopisa na
Češkom i nekoliko komada RADIO ŠPORT-a kojeg je izdavao Savez radioamatera
Hrvatske. Pored teorije počelo se graditi s  elektronskim cijevima – lampama.

Profesorica Glazer je znajući da u Zagrebu već postoje organizirani klubovi Narodne
tehnike i Radioklub ZAGREB, dala je inicijativu za osnivanjem Radiokluba u Kutini ali bez
uspjeha, posebno radi nikakve podrške lokalnih vlasti i utjecajnijih građana.
Jansky  je od 1949 do 1952. godine bio učenik Srednje tehničke škole – strojarski smjer u
Zagrebu, gdje se je preko školskih kolega sve više uključivao u radioamaterizam, a na
izgradnji Pionirskog grada pohađao je tečaj telegrafije i radioamaterizma kojeg je
organizirao Radioklub ZAGREB, polaže ispit za radio operatora početnika, a nedugo zatim
istu diplomu dobiva i Ivica Erceg, koji se je pored održavanja radioamaterskih veza s
radioamaterima oko nas i cijelog Svijeta, prihvatio praktičnog konstruktorskog rada i
formiranja Radiokluba u Kutini, no bez vidnog uspjeha. U svakodnevnim kontaktima sa
Savezom radioamatera Hrvatske Zagreb u Dalmatinskoj 12  obavljale su se pripreme za
formiranje Radioklubova u Hrvatskoj, pa tako i u Kutini. Već 1950. godine, iako ne
postojećem Klubu odobren je i dodijeljen pozivni znak YU 2 FAB ali uz zabranu korištenja
dok se Klub pravno ne registrira.

Nakon završenog srednjeg obrazovanja, punoljetnosti i zaposlenja 1952. godine, Ivica
Erceg i Franjo Jansky s položenim radioamaterskim ispitima i ovlaštenjima za rad,
započinju s tečajem telegrafije sa 20-tak polaznika. Tečaj počeo u baraci kraj kutinske
crkve i nije dovršen, ali se je par polaznika i nadalje nastavilo baviti radioamaterizmom. Od
opreme tadašnja ekipa radioamatera imala je nekoliko telegrafskih tastera, zujalicu,
prijemnik – malo adaptiran kućni radioprijemnik „Kosmaj“, a kao predajnik poslužio je
najobičniji kristalni oscilator s jednom izlaznom lampom „807“ - vlastita gradnja Ivice
Erceg, snage oko 50 W nosećeg vala na 3.500 kHz – 80 metarsko amatersko područje i
amplitudnom modulacijom.

Već neko vrijeme, na rad kutinskih radioamatera, blagonaklono je gledao i davao im
podršku tadašnji načelnik Vojnog odsjeka Ratko Bradaškija, tako da je i sada stao u
zaštitu organiziranog rada radioamatera i spriječio oduzimanje prostorija u baraci, dapače
koristivši svoj autoritet u lokalnoj politici, pomagao je i zagovarao trajno rješenje. Vrlo brzo
je nastavljen tečaj, a Ratko se pobrinuo da dođu i vojni obveznici – vezisti kako bi se
kondicionirali u telegrafiji. Nedugo zatim dobiven je prostor, najprije u podrumu a kasnije u
sobi na katu sadašnjeg Pučkog otvorenog učilišta. Odmah se nastavilo s tečajevima
telegrafije i to dva tečaja, jedan za operatore početnike a drugi za vojne obveznike –
veziste.

Sada su stvoreni uvjeti za formiranje kluba. Dobiven je prostor, nešto opreme (uglavnom
iz odbačene vojne opreme, između ostalog prijemnik BC 312, i dr.), učlanjeno je nekoliko
starijih građana, mogao se otvoriti i koristiti žiro račun, itd., tako da se je 15.10.1952.
godine održala Osnivačka skupština Radiokluba KUTINA gdje je za predsjednika izabran
Ratko Bradaškija za tajnika Franjo Jansky.

Tijekom dvije naredne godine rad u Klubu je bio vrlo uspješan, odražavali su se tečajevi,
prikupljala oprema (uglavnom prepravljali stari vojni prijemnici i predajnici i samogradnja),
održavale radio veze (pod znakom YU2 FAB), tako da su početkom 1954. godine Jansky,
a nešto kasnije i Erceg, uz predočenje tridesetak QSL kartica iz raznih zemalja (uglavnom
telegrafija), položili III. klasu i dobili osobne pozivne znakove (Jansky YU2MN, a Erceg
YU2WI). 

Klub se uglavnom financirao od članarine i dotacija, posebno od Vojnog odsjeka za
kondicioniranje vojnih obveznika – radiotelegrafista.
Slijedile su godine rada i uspona Radiokluba KUTINA. Članstvo se povećavalo, oprema –
što vlastita gradnja što dobivena sa otpada vojne opreme, a prostorije su se mijenjale vrlo
često. tako da je od tada do danas Redioklub često premještao svoje sjedište. Između tih
selidba aktivnost se odvijala po kućama i stanovima članova Kluba. U kriznim momentima
za Klub, posebnu ulogu „spašavanja“ imao je Erceg. On je sa svojim gradnjama uređaja i
vezama posebno s dalekim zemljama (svih kontinenata) za kratko vrijeme oko sebe
okupio još novih imena – zaljubljenika u radioamaterizam. Aco Pražić, Josip Kohek,
Stjepan Antolković,Milivoj Uroić, Drago Hoke, Pero Tušek, Vlado Felc….Svi su sdušno
radili u klupskim akcijama i natjecanjima, no svaki od njih nastojao je imati i svoj kutak kod
kuće, sa nekakvim uređajem osposobljenim za „izaći u eter“ vrlo često na uštrp svojih u
kući. Pa i u tome je prednjačio Erceg kada je u ono doba kupio vrlo skupu liniju
primopredajnik „Geloso“.

To su bili početci. Jer, nakon nabavki prvih profesionalnih primopredajnika TRIO TS 510
za kratki val i UKV primopredajnika KONTEST 25 (serijski rađen u SRH Zagreb), te nakon
dobivenih, koliko toliko kvalitetnih prostorija u Crkvenoj 2., nastupa novije doba rada
Radiokluba KUTINA.
Za razdoblje 1960. do 1980. godine komotno se može  reći da je za Radioklub  i
radioamaterizam u našem kraju bilo i burno i razvojno. Afirmacija ove grane tehničke
kulture, uz sve poteškoće, bila je vidljiva. Volja i entuzijazam zaljubljenika u
radioamaterstvo rješavali su problem po problem koji su se tijekom toga vremena javljali.
Kao prvo da bi se mogli članovi Kluba okupljati, kroz sastanke i tečajeve stjecati potrebna
znanja te položiti ispite za operatore određenog razreda, kao i da se smjeste radio uređaji i
antenski sistemi za održavanje radio veza, moralo se pronaći koliko toliko adekvatan
prostor. Snalazilo se na svakojake načine. tako da je tek 1970. godine od Općine Kutina
konačno dobiven prigodan prostor u bivšem laboratoriju Veterinarske stanice u Crkvenoj 2.
Kako je već rečeno, počelo se u nekoj sada ne postojećoj baraci u blizini crkve, zatim u
podrumu Narodnog učilišta, baraci na prostoru sadašnje Komercijale Petrokemije,
Zanatskog poduzeća – sadašnja Galerija, podrum Muzeja, barake na Peradarstvu, u
zgradi Općine – soba NO, u podrumu stambene zgrade Hrvatskih branitelja 15, u Zavodu
za zapošljavanje, privatnim kućama i stanovima…i drugdje.

Drugo, a isto tako vezano za raspoloživi prostor, problemi su se javljali sa proširenjem
članstva odnosno održavanjem tečajeva i polaganja ispita  C i B klase. Posebno je bilo
teško savladati telegrafiju – prijem na sluh (Morze) jer se znalo „oduljiti“ s tečajem kroz
cijelu zimu (3 – 4 mjeseca) i do kraja tečaja polaznici su se obično razrijedili. Znalo se reći
da na tečaj krene 20-tak polaznika, tečaj završi  i položi ispit oko 10, a na kraju u Klubu
ostanu tri – četiri aktivna operatora.

Treće. U nedostatku dobrih klupskih i osobnih radio uređaja, dosta radioamatera prihvatilo
se vlastitoj gradnji (Home Made „hommeid“), tako da se među  članovima Kluba razvio 
konstruktorki rad – gradnja uređaja, prepravke napajanja na starim vojnim trofejnim
primopredajnicima, izrada ispravljača, mjernih instrumenata, prijemnika, predajnika,
antena itd. Svi su  članovi imali „lemilicu pri ruci“, šeme, stručne  časopise i literaturu.
Posebno je pomagao časopis RADIOAMATER a kasnije vrlo jasno i na pristupačan način
opširno napisan PRIRUČNIK ZA RADIOAMATERE autora vrlo cijenjenog radioamatera
Dr. Bože Metzgera.  Od  članova u Klubu kao graditelji starijih tehnologija  (elektronske
cijevi – lampe) posebno su se istakli Ivica Erceg (st), Stjepan Antolković, Joža Kohek,
Milivoj Uroić, Milan  Čatari, Vlado Felc i drugi, a malo kasnije s početkom poluvodićke
tehnologije (diode, tranzistori, integrirana kola – čipovi) krenuli Darko Petranović, Milan
Potočki, Antun Pezić , Zdenko Lončarić, Zdenko Bogadi i mnogi drugi radioamateri mlađe
generacije. 

Ipak napokon došlo je i vrijeme kada su se u Klubu  našli novi profesionalno izrađeni
uređaji. Došla je i nova tehnika rasprostiranja radiovalova. Sve manje se na kratkovalnim
amaterskim područjima (KV) radilo amplitudnom modulacijom već se koristi samo
jednobočni pojas (SSB – LSB ili USB) koji je primopredajnik za istu snagu smanjio za četiri
puta u  težini i gabaritima; Isto tako i na UKV-u izbačena je amplitudna koju je zamijenila
frekventna modulacija te omogućila čistu čujnost bez standardnih prijašnjih smetnji.
U tom razdoblju u Radioklubu se konstantno nalazilo oko 50-tak članova (od toga obično
polovina vrlo aktivnih, a isto tako polovina mlađih – ispod 20 godina), u dobrom i
prikladnom prostoru s učionicom za učenje telegrafije za 20 učenika, klupskim prostorom
za okupljanje i sastanke, te posebnom prostorijom za radio uređaje i rad na održavanju
radioveza. Do prije Domovinskog rata Radioklub Kutina posjedovao je tri pozivna znaka.
YU2FAB u Klubu, YU2CLQ pri Srednjoškolskom centru i YU2CLW pri TO. Osobnih
pozivnih zakova bilo je preko 70, što znači da je bilo toliko licenciranih operatora s
položenim ispitom različitih klasa i ovlaštenjima za samostalni rad i posjedovanje osobne
radioamaterske radio postaje.

Članovi Radiokluba pored učešća u tijelima Kluba, odazivali su se prema svojim
mogućnostima i zajedničkim akcijama koje je Klub obnašao. Redovito su se održavali
večernji susreti srijedom, organizirano se radilo u natjecanjima i radio mrežama,
individualno ili po grupama. Značajno je spomenuti natjecanje VOLODERSKE JESENI –
sadašnja KUTINSKA DUNJA i Republičko natjecanje amaterskog radio goniometriranja
ŠARG 1984. godine. U ovim aktivnostima na našem terenu Radioklub je dokazao da zna i
može, što je dokazano raznim priznanjima i na tisuće primljenih i od prilike isto toliko
poslanih QSL kartica sa svih strana svijeta kao potvrde održane veze.   
Prostorije Radiokluba Kutina krase veliki broj zasluženih pehara, medalja, plaketa, povelja,
diploma i priznanja. Svake godine Klub je bogatiji  za nove trofeje posebno za osvojena
prva mjesta, ili slabija drugo, treće…. u natjecanjima na KV ili UKV područjima Na
Županijskim i Državnim natjecanjima KMT-a mladi članovi u disciplini ARO-a konstantno
zauzimaju visoki plaman.

Članovi Radio kluba KUTINA organizirali su rad LOKALNE WIRELESS MREŽE koja radi
na vrlo visokim slobodnim frekvencijama od 2,4 GHz ili 5 GHz za koje nije trebalo imati
posebne dozvole za uporabu. Na kutinskom neboderu instalirana je  PRISTUPNA TOČKA
sa REUTER-om i antenskim sistemom za kružno zračenje(4, 5, pa i više antena) za
pokrivanje signalom što većeg okruženja, te napajanje el. energijom i drugo. Članovi Kluba
umreženi u spomenutoj mrežu radi razmjena informacija u tekstu, slici, govoru i glazbi,
mogu uživo tijekom 24 sata pratiti i PANORAMA KUTINE kao i direktan prijenos značajnih
događaja u našem gradu (manifestacije, priredbe, svečanosti, predavanja, sastanci  i
slično) na Internetskoj stranici Radio Kluba KUTINA: http://www.fab-kutina.hr/

U Kutini,  01.prosinca 2012.godine            Predsjednik RK Kutina  Vlado Felc 9A2FO